Priština, 27. februar 2026. 8:16
Od početka pokreta za oslobođenje od Turske, pitanje pisma je izbilo u prvi plan: bez njega se nije moglo govoriti o renesansi albanskog naroda, stoga je, na inicijativu Samija Frašerija, Janija Vreta i Paška Vase, 27. februara 1897. godine u Istanbulu objavljena „Alfabetarija e gguga šćipe“.
Ako se vratimo u prošlost, vidimo da je 27. februara 1897. godine, na inicijativu Samija Frašerija, Janija Vreta i Paška Vase, u Istanbulu objavljena „Alfabetarija e gguga šćipe“.
Da bismo razumeli značaj ove publikacije, moramo se vratiti u prošlost i istoriju i setiti se da je albanski jezik, koliko je do sada dokumentovano, počeo da se piše u 15. veku latiničnim pismom, dopunjenim sa pet posebnih slova. Takođe je pisano grčkim slovima, a nakon turske okupacije i tursko-arapskim pismom. Drugi put koji je sleden bio je stvaranje originalnih alfabeta sa ograničenom rasprostranjenošću. Od početka pokreta za oslobođenje od Turske, pitanje pisma je izbilo u prvi plan: bez njega se nije moglo govoriti o renesansi albanskog naroda, stoga je, na inicijativu Samija Frašerija, Janija Vreta i Paška Vase, 27. februara 1897. godine u Istanbulu objavljena „Alphabetarja e għuħa shqipe“.
Prema Vatikanskom radiju, ova publikacija je bila jedna od najvažnijih aktivnosti albanskih patriota Istanbula, koji su 12. oktobra 1879. osnovali „Društvo za štampanje albanskih alfabeta“, kulturno društvo koje je imalo za cilj da promoviše razvoj kulture na albanskom jeziku i stavi je u službu cilja nacionalnog oslobođenja od Turske.
Sa alfabetom je ispunio jedan od osnovnih uslova za širenje patriotske propagande i otvorio put prvim ozbiljnim publikacijama naše Nacionalne renesanse. Veliki muslimani poput braće Frašeri, istaknuti katolici poput Paška Vase Škodranija i učeni i patriotski pravoslavci poput Janija Vreta sarađivali su u njemu: stoga je bio model saradnje između religija u službi Otadžbine. Međutim, pitanje albanskog pisma konačno će biti rešeno tek Manastirskim kongresom, koji je održan 14. novembra 1908. godine, gde je sastavljen novi alfabet sa latiničnim slovima. To je pismo koje i danas koriste svi koji pišu albanski.
