Prema podacima Centralne banke Kosova, samo u 2024. godini doznake iz inostranstva iznosile su oko 1,2 milijarde evra.
„Bez pomoći mog brata iz Švajcarske, teško bismo mogli da završimo kuću. Ovde plata nije dovoljna ni za osnovne potrebe, a on nam šalje svakog meseca“, kaže Avni Krasniqi iz Severne Mitrovice.
Slična iskustva imaju i kosovski Srbi. „Ja sam otišao u Beč pre 20 godina. Pomažem roditeljima u Leposaviću. Ali nije sve samo u novcu – trudim se da dođem svako leto i pomognem oko kuće“, priča za naš portal Milan Savić, Srbin iz dijaspore.
Dolazak dijaspore tokom leta donosi živost i ekonomski impuls lokalnim zajednicama. Kafići, restorani i marketi beleže veće prihode, a iznajmljivanje automobila i turističke ture doživljavaju procvat. „Leti zaradimo skoro koliko i tokom cele zime. Ljudi iz dijaspore troše više jer žele da uživaju dok su ovde“, kaže vlasnik kafića iz Južne Mitrovice.
Pored ekonomskog doprinosa, dijaspora donosi i nova znanja i iskustva. „Živim u Nemačkoj, i kad dođem kući, pričam ljudima kako funkcionišu stvari tamo – od reciklaže do organizacije opštine. Neki slušaju, neki ne veruju da tako može kod nas“, kaže Jelena Simić iz Severne Mitrovice.
Politički, dijaspora ima sve veću ulogu. Na poslednjim izborima, glasovi iz inostranstva često su bili presudni, a pojedine zajednice u dijaspori organizuju i proteste ili akcije podrške u zemljama domaćinima. Ipak, pojedini građani upozoravaju da prevelika zavisnost od dijaspore može usporiti razvoj domaće privrede.
„Ne možemo zauvek živeti od novca koji šalju naši rođaci. Potrebno je stvoriti uslove da ljudi ovde mogu dostojanstveno da rade“, kaže Mehmet Muminović iz sela Rvatska u blizini Leposavića .
Dijaspora ostaje most između Kosova i sveta, bez obzira na jezik, veru ili političku pripadnost. Za mnoge porodice, ona je i dalje glavna garancija opstanka, ali i nada da će znanja i iskustva stečena daleko od kuće jednog dana pomoći da Kosovo postane mesto iz kojeg se ne mora odlaziti.