Radoičić i drugi: Kosovski begunci žive slobodno u Srbiji

Priština, 17. oktobar 2026. 19 21

Sporazumi o ekstradiciji na Zapadnom Balkanu imaju za cilj da spreče optužene ili osuđene pojedince da pobegnu u susedne zemlje. Međutim, u praksi, dvojno državljanstvo i političke veze često im omogućavaju da izbegnu pravdu.

Jedan od najznačajnijih slučajeva je slučaj bivšeg predsednika Državne zajednice Srbija i Crna Gora, Svetozara Marovića. On je pobegao u Srbiju 2016. godine nakon što je osuđen za korupciju u Crnoj Gori. Beograd je odbio njegovu ekstradiciju, a 10. oktobra je kazna zastarela.

Prema rečima penzionisane profesorke prava Vesne Rakić Vodinelić, političke veze igraju ulogu u odbijanju zahteva za ekstradiciju.

Osuđenici za ratne zločine žive slobodno u Srbiji

Srbija i dalje predstavlja utočište za ljude koje traži pravosudni sistem susednih zemalja. Među njima je i bivši general Vojske Republike srpske Novak Đukić, osuđen u Bosni i Hercegovini na 20 godina zatvora zbog ubistva 71 civila u Tuzli. Pobegao je u Srbiju 2014. godine i nastavlja da živi slobodno u Beogradu.

Bivši pripadnici snaga bosanskih Srba, Tomislav Kovač, Mirko Vrućinić i Duško Kornjača, traženi zbog ratnih zločina, takođe žive slobodno u Srbiji.

Na ovoj listi je i Milan Radoičić, koji je preuzeo odgovornost za oružani napad u Banjskoj 24. septembra 2023. godine, u kojem je ubijen kosovski policajac Afrim Bunjaku. Uprkos poternicama koje je izdalo Kosovo i sankcijama SAD i Velike Britanije, Radoičić je i dalje slobodan u Srbiji, pa se čak pojavljivao i na skupovima vladajuće stranke Aleksandra Vučića.

Druge osobe koje traži kosovski pravosudni sistem nastavljaju da žive u Srbiji, dok su neke od njih aktivne u politici i medijima. Nedostatak direktnih odnosa i sporazuma o ekstradiciji između Kosova i Srbije otežava saradnju.

Bosna utočište za begunce iz Hrvatske

Bosna i Hercegovina je takođe postala utočište za ljude osuđene u Hrvatskoj. Najpoznatiji slučaj je slučaj Zdravka Mamića, bivšeg menadžera Dinama iz Zagreba, osuđenog na šest i po godina zatvora zbog pronevere klupskog novca. Pobegao je u Bosnu i Hercegovinu pre nego što je presuda objavljena i nije izručen.

Njegov brat, Zoran Mamić, krenuo je istim putem, osuđen na četiri godine i osam meseci zatvora. U međuvremenu, i druge osobe koje traže hrvatske vlasti iskoristile su dvojno državljanstvo kako bi izbegle izdržavanje kazni.

Traže se na Kosovu i u Crnoj Gori

Poseban slučaj je slučaj Radomira Labana, sudije Ustavnog suda Kosova od 2018. godine, koji je izbegavao izdržavanje kazne u Srbiji. Njegovo ime je na listi osoba koje traži Interpol, dok se na Kosovu javljaju zabrinutosti zbog njegovog integriteta i prošlosti.

U Crnoj Gori, dobro poznat je slučaj bivšeg tajlandskog premijera Taksina Šinavatre, koji je dobio crnogorsko državljanstvo 2009. godine, uprkos tome što ga je Interpol tražio. Crnogorske vlasti su tvrdile da Ustav ne dozvoljava izručenje državljana zemlje.

Pored ovih slučajeva, utočište u Srbiji su pronašli i državljani drugih zemalja, optuženi za korupciju, proneveru i razna krivična dela.

Ovi slučajevi ističu slabosti pravne saradnje na Zapadnom Balkanu, gde sporazumi o ekstradiciji, dvojno državljanstvo i političke odluke često ne garantuju da će osuđene ili tražene osobe biti suočene sa pravdom.